Hamlet govori kajkavski

Prije osamnaest godina (2005) hrvatska je književnost obogaćena prvotiskom kajkavskoga prijevoda Ivana Krizmanića Raj zgubljen (1827) engleskoga izvornika Johna Miltona Paradise Lost, koji je objavila izdavačka kuća Disput. Krizmanićev je prijevod ostao u rukopisu, koji je za tisak priredio u transkripciji, rječnik sastavio i pogovor napisao Alojz Jembrih.

Izd. ArTresor, Zagreb, 2023.
Na kajkavski preveo Tomislav Lipljin

Potkraj studenog ArTresor objavljuje kajkavski prijevod Tomislava Lipljina Hamlet Williama Shakespearea. Tomislava Lipljina (1937–2008) pamtimo, prije svega, kao glumca varaždinskoga HNK-a; glumio je i u predstavama HNK-a u Splitu i prevodilac je srednjovjekovnih francuskih farsi pod zajedničkim naslovom Bogi Ivač te Puno larme a za ništ Shakespearea. Pamtimo ga i s televizijskih ekrana u serijama (Mejaši, Gruntovčani, Inspektor Vinko, Dirigenti i mužikaši. No on je ostavio i dragocjeni trag u hrvatskoj leksikografiji, objavivši Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora (2002, ²2013).

Današnji kajkavski prijevod Hamleta tiskan je postumno, a priredio ga je Bojan Marotti, koji nije imao nimalo laku zadaću. Naime HNK u Varaždinu posjeduje dva rukopisa prijevoda Hamleta, dulji i kraći, od kojih je kraći korišten za scensku izvedbu. „Prilikom priređivanja ovoga izdanja kao osnovni je tekst uzet dakako onaj prvi ‘nekraćen’ rukopis“ (Marotti). Na kakve je sve teškoće ili izazove naišao kao priređivač, objašnjava i oprimjeruje u tekstu Kako je priređeno ovo izdanje. Budući da je uz prijevod pridodan i engleski izvornik, priređivač je itekako dobro uočio kako je Lipljin u svom rukopisnom prijevodu na mjestima ispustio pokoji stih ili više njih. „Stoga je prijevod na tim mjestima bilo potrebno nadopuniti.“

Hamlet je u scenskoj izvedbi i Lipljinovu kajkavskom prijevodu, prvi put, u varaždinskom HNK-u, bio prikazan 27. prosinca 1998, redatelj predstave bio je Vladimir Gerić. Priređivač je dobro postupio što je kao predgovor ovom izdanju uvrstio Lipljinov tekst iz 2002. objavljen u časopisu Kazalište. To je tekst koji govori o njegovu prevoditeljskom iskustvu, o odnosu prema kajkavštini danas i o sudjelovanju u kajkavskim predstavama. Nakon prve spomenute izvedbe Hamleta u Školskim novinama Stijepo Mijović Kočan, pod naslovom Suvremenost kajkavskog Hamleta zapisuje: „Ovaj je Hamlet digao dosta tzv. medijske prašine zbog toga što je preveden na kajkavski. Logično da je na kajkavskom, u varaždinskom ga je teatru tako igrati normalnije nego na normiranom štokavskom, a Lipljin je izabrao urbani, suvremeni kajkavski koji ni štokavcima nije posve udaljen. To je svakako dobitak za ovaj teatar, ovu sredinu, ali i za hrvatsko glumište i hrvatsku kulturu u cjelini: koliko se, naime, naroda može pohvaliti da Hamleta izvodi i na nekom od svojih dijalekata i to ne kao nekakav kuriozum, nego profesionalno, na najvišoj razini?! Prilagoditi Hamleta sredini u kojoj se igra – i jest bitan smisao njegova uprizorenja.“ To je zapravo ono što je i Lipljin rekao, kad je razgovarao s profesorima i s učenicima srednjih i strukovnih škola u Varaždinu koji su gledali kajkavskoga Hamleta, „svi su izjavili kako im je priča potpuno jasna i kako su imali osjećaj da junaci drame govore kao njihovi susjedi ili rođaci“. Na kraju predgovora Lipljin piše: „Vjerujem u životnost kajkavštine u svim njezinim oblicima i mislim da je dovoljno bogata da se i najveća djela svjetske klasike mogu njome izraziti, a cilj mi nije nametanje kajkavštine bilo komu! Cilj mi je samo vratiti joj dostojanstvo i ravnopravnost unutar hrvatskih dijalekata.“ Takva je konstatacija u suglasju s razmišljanjem autora ovoga prikaza. Zapravo bi se moglo reći da je to prepoznato i u Prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku, gdje čitam da su posebnosti hrvatskoga jezika „tri ravnopravna narječja – čakavsko, kajkavsko i štokavsko“.

Lipljinov Hamlet dopunjen je tekstom Novo kajkavsko kazalište, posvećenim uspomeni Tomislava Lipljina iz pera Marijana Varjačića.

Ovaj dragocjeni prijevodni biser važan je prilog hrvatskoj dramskoj književnosti u 21. stoljeću. Pohvale i čestitke izdavaču i priređivaču, svakako!